"Uvesti red u haos", cilj Nepobjedive Armade u Turskoj

U Iskenderunu, drevnoj luci Aleksandreta na obali Sredozemnog mora, nije bilo zemljotresa. Bomba je pala. Sa stubom dima koji se još uvijek diže sa njegovih pristaništa, ulice su puste i poplavljene, a centralni trg sravnjen s zemljom, više liči na poprište rata nego na zemljotres koji je u ponedjeljak pogodio Tursku i Siriju. U ovom ratobornom pejzažu, ovom apokaliptičnom, španska mornarica se iskrcala sa svojom najvećom humanitarnom misijom. Sa četiri broda, uključujući nosač aviona Juan Carlos I i fregatu Blas de Lezo, i oko 500 marinaca, Grupo Dédalo 23 bit će zadužen za širenje humanitarne pomoći i učestvovat će u zadacima spašavanja i uklanjanja krhotina. Osim toga, oni će otčepiti usko grlo koje se stvorilo uz humanitarnu pomoć na obližnjem aerodromu Adana, kapiji za ovo pogođeno područje. Uprkos pustoši koja vlada u Iskenderunu, misija nije mogla bolje započeti jer je ove subote, u ranim jutarnjim satima, sedma četa drugog bataljona, u saradnji sa turskim spasilačkim timovima, spasila sedmogodišnjaka dečak živ, koji je bio pod ruševinama šest dana. Pravo čudo jer je dvostruko duži period od 72 sata u kojem su preživjeli najvjerovatnije među ruševinama. Povezane vijesti Standard Ne Novo čudo spašavanja u Turskoj: Španski marinci spasili 7-godišnjeg dječaka pod ruševinama EP standarda Da "Pobjegli smo od rata u Siriji, a zemljotres u Turskoj nas je uhvatio" Pablo M. Díez "To je bio potpuni podsticaj da moral bude veoma visok", objasnio je za ABC kontraadmiral Gonzalo Villar, šef Grupo Dédalo 23. rad nakon zemljotresa u Turskoj. Nosač aviona Juan Carlos I, koji je prevozio helikoptere i avione za vertikalno uzlijetanje i slijetanje Harrier, ima fregatu Blas de Lezo uz podršku amfibijskog broda Galicia i borbenog broda za opskrbu Cantabria, koji su sposobni da ih opskrbe životima dok plove. Crveno-zlatna zastava sa siluetom bika „Glavni izazov je pretvoriti operativne snage da budu efikasne u pružanju pomoći. Iz tog razloga, na primjer, hranu distribuiramo preko nevladinih organizacija i počeli smo sa davanjem prioriteta zadacima spašavanja među ruševinama jer su prvi sati od vitalnog značaja“, ispričao je kontraadmiral Villar nakon pregleda kampa postavljenog na Tehničkom univerzitetu iz Iskenderuna. Jednom u kampusu, lako ga je locirati jer pored državne zastave na komandnom mjestu, u useljivom području visi još jedna crveno-zlatna zastava sa crnom siluetom bika. Vojnici koji su radili u noćnoj smjeni odmaraju se u individualnim šatorima, dok oni koji rade danju formiraju ljudski lanac koji će prenijeti flaše vode i kutije sa hranom koje istovaraju iz kamiona. Marinci su postavili kamp na Univerzitetu Iskenderun kako bi pomogli u distribuciji humanitarne pomoći. Na donjoj desnoj slici, kontraadmiral Gonzalo Villar, šef Grupo Dédalo 23 (desno od slike), i potpukovnik Mario Ferreira, komandant Ojačanog desantnog bataljona, pregledavaju logor postavljen na Univerzitetu Iskenderun Pablo M. Díez Od kada su stigli u četvrtak, podijelili su više od dvadeset tona hrane sa svojih 55 teških vozila, koja su sletjela na plažu pored restorana s opremom jer je luka bila neprohodna. Široka autonomija kretanja ove grupe, koja je vazdušno-pomorska i amfibijska, upravo je njena najveća prednost u reagovanju na ovu vrstu vanrednih situacija, jer može doći do bilo koje tačke i odmah se rasporediti. Sa vojne tačke gledišta, operacija je poput invazije, ali uz humanitarnu pomoć. “U prvim trenucima katastrofe, ono što želimo je da doprinesemo svojim kapacitetima, a ne ometamo ili trošimo dragocjene lokalne resurse. Doprinesite našim transportnim, radnim, organizacionim i distributivnim kapacitetima”, rezimira potpukovnik Mario Ferreira, komandant Ojačanog desantnog bataljona. U ovoj misiji, njen cilj je jasan: "Uvođenje reda u haos je najveći izazov koji smo si postavili tako da naši efekti budu brzi na pogođeno stanovništvo." U tu svrhu odmah kreću na Mejdan, trg u centru Iskenderuna. Pometena kao da je bombardovana, njene zgrade su pretvorene u planine ruševina. S lopatom u ruci, timovi za spašavanje paradiraju duž njegovih vrhova, uključujući marince, tražeći znakove života. Kada otkriju nešto, poput glasa ili neke sitne buke, odmah naređuju buldožerima koji čiste zemlju da zaustave, čija škripa mehanička tutnjava gromoglasno odjekuje među ruševinama. Samo u tom trenutku tišine oblak prašine koji podižu lopate dok uklanjaju grude gvožđa i betona i izvađene kočije se malo rasprše. Nastali su ostaci prošlog života, gdje su se zauzete zgrade srušile, cipele, šeširi, polomljeni lavaboi, pa čak i primjer na turskom iz '1984', Orwellovog mitskog romana. Znojeći se pod suncem, koje je dalo predah na hladnoći, marinci su zauzeti kopanjem po ruševinama. Ali ovoga puta nemaju sreće kao njihovi noćni saputnici i ono što pronalaze ispod ruševina je leš. Tražeći poštovanje, turski operateri zabranjuju fotografisanje pronalaska žrtava. S obzirom na njen izuzetno veliki broj, koji već premašuje 25.000, ove slike postaju sve osjetljivije za vladu predsjednika Erdogana. Prijeteći ponovnim izborom na izborima koje je zakazao za maj, pojačavaju se kritike zbog njegovog upravljanja vanrednim stanjem i kriminalnog nedostatka kontrole nad gradnjom u ovoj zemlji koja je toliko izložena zemljotresima. VIŠE INFORMACIJA noticia Ne Mladić preživio 94 sata zarobljen u Turskoj zahvaljujući pijenju vlastitog urina noticia Ne Beba rođena među ruševinama zemljotresa u Turskoj i Siriji Nesvjesni kontroverze, marinci kako bi osigurali uspjeh Misija. „To je težak posao jer moraju da žive sa ljudima koji čekaju da se njihovi rođaci izvuku iz ruševina, a noću je veoma hladno“, objašnjava kontraadmiral Vilar.