PRATITI
Mauricio Martínez Machón dobio je kartu na kojoj je objavljeno da je on novi gradonačelnik. Otišao je u sjedište civilnog guvernera Guadalajare, dao mu štafetu i položio zakletvu 2. aprila 1972. To je bilo sve. “Nisam to tražio. Izabrali su mene i to je to, ne znam zašto. Onda su došli izbori i glasali su za mene”, prepoznaje on iz Valdarachasa, malog grada skrivenog između dolina. Kao i José Luis Seguí, gradonačelnik Almudaine (Alicante), Mauricio je ove godine proslavio svoju zlatnu godišnjicu na čelu Gradskog vijeća. U više od 8.000 španskih opština nema nikog poput njih.
Kada se rodio, zemlja je bila republika, u njegovom gradu
nije bilo vode za piće, odjeća se prala u potoku, a potrepštine su se obavljale u polju. Znači bili su sto i nešto komšije. Danas ih ima 47. „Oni su na broju“, potvrđuje on sa sigurnošću koja proizlazi iz poznavanja svih njih. Mauricio će u septembru napuniti 90 godina, a udovac je već deset godina. Od njegovih osam braće, Huan, Tino, Manolo i Paulino su se već pojavili. Tomás, Julio, Isabel i Carmen ostaju. Živi sa svoje dve ćerke, Končom i Elenom, koje su mu dale troje unučadi i praunuku. Antonio, jedan od njegovih nećaka, je zamjenik gradonačelnika.
Kad je bio mlad, sjeća se da je „rano, ali dobro ustajao“ da bi pomogao ocu da napravi hljeb koji se mijesio ručno jer nije bilo mašina. Odrastao je i dušom i tijelom se posvetio poljoprivredi. Glava mu radi i hoda kao i osoba njegovih godina može biti zdrava. „Najgore je od struka naniže“, kaže on. Kreće se štapom (ne komandnim) i više mu ne daju da uzme auto. Iz tog razloga, pošto ga nije imao ko uzeti, ostao je bez odlaska u Senat, u znak počasti 22 gradonačelnika koji su ostali na funkciji od prvih općinskih izbora održanih 1979. godine.
Putovanje u ovaj kutak La Alcarrije otkriva bijedu depopulacije. Put koji vodi od Pozo de Guadalajare do Aranzuequea zatvoren je sedmicama, a da biste došli do Valdarachasa morate ići dodatnim polusatnim obilaznim putem. Elena, Mauriciova kćer, koja vodi trgovinu s hranom, uvjerava da su osnovne usluge smanjene. Ako je doktor išao u grad jednom sedmično pa jednom u 15 dana, sa pandemijom ne dolazi jer konsultacije nisu lične. Autobus je takođe prestao da saobraća već duže vreme.
Pored Vijećnice nalazi se mastodont zgrade, staklene i napuštene. Jednog lijepog dana pojavio se “jedan od referentnih investitora za nekretnine” (kao što je objavljeno na njihovoj web stranici) i obećao da će preplaviti grad brvnarama. Naravno, to se dogodilo u obližnjem Yebesu, koji je sa manje od 200 stanovnika prešao na više od 4.600 i AVE stanicu. I ide gore. Međutim, balon je ranije pukao i Valdarachas je ostao takav kakav je bio. Tokom ovih poslednjih pola veka, Mauricio je uspeo da proširi vodovodnu mrežu, popravi ulice, ima više rasvete, izgradi novu gradsku vijećnicu ili obnovi crkveni toranj i groblje. Povezan sa PP, „Nije me briga da li su komšije ove ili one boje. Ovdje se svi tretiraju jednako." Jedan od njih će biti sljedeći gradonačelnik jer Mauricio, sada da, neće nastupiti 2023. godine.
