Ustavno veće Kongresa poslanika danas je bilo prepuno. Izbor ovog mitskog prostorija nije bio slučajan nakon napada koje je Magna Carta pretrpjela dan ranije. Narodna stranka je tražila raspravu kojoj je Vlada zatvorila vrata kada je 'trans zakon' procesuiran bez davanja povoda za mišljenje stručnjaka.
Zbog toga je ovog petka popularna poslanička grupa organizovala moćnu konferenciju o 'trans zakonu' sa nebrojenim stručnjacima, među kojima su psihijatri, endokrinolozi, psiholozi, udruženja majki sa kćerkama sa disforijom, profesori javnog prava ili moralne filozofije. Pozvane su i istorijske feministkinje PSOE kao što je Amelia Valcárcel, 'zvijezdana gošća' i ona koja je zatvorila pred publikom koja joj je aplaudirala stojeći.
Valcárcel je započeo snimanjem da je debatu trebalo voditi u Komisiji za ravnopravnost: "Direktno i indirektno zahvaljujem PP što je tu", naglasio je čim mu je osoba zadužena za moderiranje događaja, María José Fuenteálamo, dala Pod. Valcárcel je rekao da je "trans zakon" zakon koji se vrti oko slobode izražavanja i također je klasifikovan kao "zakon o mučenju" jer ne tolerira bilo kakvu vrstu neslaganja. “Dokaz je u samom Kongresu: kako je ovaj zakon procesuiran? sa oglašavanjem? Jeste li slušali ko je imao šta da kaže?", naveo je on. Takođe profesor moralne i političke filozofije na UNED-u je dodao da je 'trans zakon' "antinomija onoga što bi zakon trebalo da bude, suočavamo se sa monstruoznošću koja se pretvara da stvara strah i paniku". Ovaj zakon utiče na sve, dodao je, i rekao da "podstiče ljude da se sakate:" Kako možete da kritikujete sakaćenje klitorisa u Somaliji, a da ovde kažete da je to učinjeno ako se slažete sa pojedincem? sa publikom koja joj aplaudira kako stoji.
Još jedna intervencija koja je dobro prepoznata u javnosti, među kojima je bilo poslanika, ali i majki čije kćerke nisu svjesne njihove "militantnosti" protiv "trans zakona" je psihijatar Celso Arango. Doktor je svoj nastup započeo prisjećajući se Marañónove fraze, po kojoj je dobila ime madridskoj bolnici u kojoj radi, u kojoj je uvjeravao da su ljudi "koji ne sumnjaju opasni za društvo".
Arango je naglasio da nije novo u njegovoj praksi primati dječake i djevojčice s nelagodom zbog svog biološkog spola. “Vidjeli smo slučajeve djece koja su od ranog djetinjstva izjavila da im nije ugodan biološki seks koji imaju i to im uzrokuje značajnu psihičku nelagodu koja traje s vremenom.” Insistirao je na tome da "oni dječaci i djevojčice kojima smo dijagnosticirali rodnu disforiju, ali koje sada Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) naziva rod nepostojanjem nisu novi za nas". No, ono što je novo, naglasio je, je "fenomen adolescenata koji u određenom trenutku kažu da su trans i da žele promijeniti pol".
Ali psihijatar je pokušao da izvede pojavu u određenom trenutku, a to je da se ono što deca kažu da ne osećaju produžava u vremenu i da upravo u toj nedoumici dolazi do izražaja medicinski profesionalizam: „Viđamo devojke koje kažu da su trans ali kada ih pitaju zašto kažu da je to zato što je "sranje biti žena". A kada se neko pita, obično se radi o djevojkama sa nekim osnovnim mentalnim poremećajem (depresivni simptomi, specifični poremećaji ličnosti...) koje su pretrpjele neku vrstu zlostavljanja i koje izražavaju da žele da prestanu biti žene”. Tamo je kada profesionalac, "imajući na umu da je ono što kažu promjenjivo, mora primijeniti "dobru praksu" čekajući da vidi šta će se dogoditi prije donošenja bilo kakve odluke, posebno kada to može dovesti do nepovratnih situacija".
Arango je napravio grubo poređenje sa varvarstvom koje za njega pretpostavlja 'trans zakon', kako je sada podmetnut. "Ovo pružanje tretmana djevojčicama koje kažu da je "žena je sranje" slično je želji da se iskorijeni rasizam pretvaranjem obojenih dječaka u bijele dječake."
"Ne prepuštajte djecu riziku nemarne i sektaške politike"
„Kritiziran sam što sam rekao da je trans kod nekih adolescenata moda; Način izražavanja psihopatologije se menja i u jednom trenutku istorije je jedno, a u drugom drugom: desilo se sa bulimijom, na primer. Veći dio onoga što sada vidimo je način izražavanja osnovnog problema i s obzirom na to, najgora stvar koju možemo učiniti je brzo djelovati, jer je to zloupotreba. Ne ostavljajte djecu u opasnosti od nemarne i sektaške politike“, osudio je doktor.
"'trans zakon' Katalonije donio je ideologiju u učionice i bolnice"
Silvia Carrasco, redovni profesor socijalne antropologije na UAB-u i predsjednica Feministes de Catalunya, također je govorila. Carrasco je zapisao da je referenca u Španiji 'trans zakon' Katalonije iz 2014. "koji je transrodnu ideologiju prenio u učionice i bolnice". On je dao neke upečatljive podatke poput da je "samo između 2015. i 2021. u Kataloniji došlo do povećanja od 5.700 posto djevojčica između 10 i 14 godina koje se liječe u Servei Transit a Catalunya". Carrasco je insistirao na tome da "ne postoji način da se prihvati da ova djeca i adolescenti odbacuju svoje seksualizirano tijelo" i zatražio da se provede istraga u trans službi koja je prošla kroz Institut Català de la Salut. "'Trans zakoni' predstavljaju napad na integritet i razvoj i služe samo za obogaćivanje farmaceutskog sektora", rekao je on.
Nagore Goicoechea, mlada žena koja je vjerovala da je trans, ali je kasnije uhapšena, također je intervenirala tog dana. “Sa 15 godina je otkrio da sam trans, mrzeo sam svoje tijelo, zapravo sam bio dječak. Objasnio im je da je roditeljima rekao da mora da me hormonalno operiše. Psiholog mi je rekao da moram da pređem, ali ona je pogrešila“, priznao je slušaocima. Mladić je prepoznao da su te probleme „proizvode prethodne tegobe, kao što se desilo u mom slučaju i to u 97 posto od ukupnog broja“.
majke govore
Na red su došle i majke sa ćerkama sa disforijom. Marta Oliva, glasnogovornica Amande, grupe majki adolescenata i djevojčica sa ubrzanom rodnom disforijom, rekla je da su započeli sa osam osnivača, a sada je 400 roditelja dio udruženja. „97 posto njih ima prethodnu emocionalnu nelagodu (anoreksija, samopovređivanje, depresija, anksioznost...) i to je ponekad izvedeno iz drugih prethodnih situacija kao što su 'maltretiranje' ili problemi kod kuće... Naše kćeri se kreću po mrežama a poruke ih navode na pomisao da će problemi biti riješeni ako pređu. Nemojte se zavaravati, neće se zadovoljiti ni registrovanom promjenom pola niti operacijama”, dodao je.
Oliva je kritizirala nedosljednost koja je značila da kao majke saznaju za greške svoje djece, ali ne i da žele da ih zovu drugačije. Takođe je osudio da u školama postoje radionice na kojima im se govori da je "seks spektar, nešto što se može birati, a ne biološka realnost".
"Nastavnici moraju upozoriti ako vidimo djevojku kako igra fudbal"
Šokantno je bilo i ono što je osudila i Ana Hildalgo, učiteljica i članica Feminističkog pokreta Confluencia (Dofemco). Izvijestio je da su nastavnici primorani da primjenjuju protokole usmjeravanja koji potiču iz trans očiju autonomnih zajednica. “U centrima se održavaju radionice nakon kojih odjeljenja za usmjeravanje primaju djevojke koje kažu da su nebinarne ili trans. Ovo je društvena zaraza." Nastavnik je dodao da je njihova funkcija da identifikuju trans studente. “Ako vidimo djevojku kako igra fudbal, moramo je identificirati kao trans; moramo obavijestiti menadžerski tim koji će, zauzvrat, prenijeti roditeljima da im je kćerka sin. Pokazujući sumnju, sebe je smatrao "transfobičnim".
Knjiga 'The kidnapped coeducation' (Editorial Octaedro) u kojoj je pomogao Hildalgu i koju je koordinirala Silvia Carrasco (suosnivač Dofemca) osuđuje da je "sa potpunom informacijskom neprozirnošću i bez društvene, profesionalne ili političke debate, od U 2014. godini većina zajednica, kojima upravljaju konzervativci, socijaldemokrati ili nacionalisti, izradila je zakone i propise koji uvode transrodnu ideologiju i paralelno razvili protokole i obrazovne vodiče za primjenu i obavezno poštovanje u svim fazama obrazovanja. ”.
Na isti način, kritičar Cruz Torrijos, psiholog i stručnjak u feminističkom pokretu Igualdad de Confluencia, osudio je da "oni idu u škole kako bi obavijestili svu djecu da mogu biti trans da bi posijali sumnju".
Transfobija je "suštinska neofobija"
Na trećem okruglom stolu pod nazivom „Feminizam, akademija i sloboda izražavanja“, redovni profesor psihologije na Univerzitetu Oviedo, José Manuel Errasti, otkrio je da je transfobija „neofobija par excellence“. «Suočavamo se sa ozbiljnim društvenim problemom, 'trans zakonom', ali postoji i drugi problem, a to je problem univerziteta, koji je, iako ima glamur da bude hram znanja, susretljivo i kukavički mjesto, sa profesorima zabrinutim za svoje interese.i da nemaju ni najmanju želju da uđu u najmanju nevolju”.
Marino Pérez, profesor psihologije na Univerzitetu Oviedo i član Kraljevske akademije za psihologiju Španije, govorio je o "infantilizaciji univerziteta i krizi akademije". Rekao je da se "sada roditelji plaše djece, što rezultira time da roditelji govore da na sve, a djeca koja idu na fakultet nikada nisu čula 'ne' i sa naduvanim egom zbog toga." ovo obrazovanje zasnovano na samo- poštovanje”.
Amparo Domingo, predstavnica organizacije Women's Declaration International u Španiji, kritikovala je činjenicu da su mnogi regionalni trans zakoni odobreni uz podršku PP. On je pozvao stranku da revidira propise "sada kada se čini da je postala svjesna problema".
Obećajte da ćete preispitati regionalne zakone
Carmen Navarro, zamjenica sekretara za socijalnu politiku PP, založila se za odbranu slobode i jednakosti za sve ljude i objasnila da se ovaj dan obilježava „kako bismo mi djeca, kako da to ne zaustavimo i za prava koja su izborena u korist žene ». Konačno, preuzima obavezu da revidira one trans-autonomne zakone za koje PP ima određenu odgovornost.
