Za Genadija Čižikova (Donestsk, 1964), predsednika Ukrajinske trgovinske i industrijske komore, Rusija je već uništila tri kuće. Prvi put je bilo prije osam godina, kada su proruske milicije napale Donbas napuštajući svoj dom u Donjecku usred borbi; drugi u Šurovu, kod Slavjanska. “Bacili su dvije bombe u blizini moje kuće. Tada su ruski vojnici opljačkali sve unutra." Posljednji je bio u februaru, kada se sa porodicom sklonila u grad 40 kilometara od Kijeva koji je na kraju okupirao previše Rusa. „Za samo dva dana Rusi su preuzeli kontrolu nad gradom, napadi i granatiranje su bili toliko intenzivni da nedelju dana nismo mogli da se pomerimo iz podruma. Jednog dana bomba je pala 200 metara od naše kuće, ostaci gelera zabijeni u zidove i pokvareni, zajedno sa nekim komšijama, digli su kolonu vozila prema glavnom putu koji je, na sreću, moju porodicu učinio bezbednom”. Njegova sreća, međutim, ne umanjuje ni trunke frustracije. “Tri kuće su uništene, a ja sam opljačkan. Šta da kažem, stavite decu? Šta ima u Rusiji? Putin je uništio odnose između dva naroda za najmanje dvije generacije." “Tri kuće su uništene, a ja sam opljačkan. Šta da kažem, stavite decu? Šta ima u Rusiji? Putin je generacijama uništio odnose između nacionalnosti i muškaraca» Čižikov se vratio u Kijev kako bi iz Privredne komore upravljao ogromnom krizom koja uključuje rusku invaziju, ali i međunarodne saveze, sve nestrpljiviji u suočavanju s krizama koje se razvlače da bi iskoristile krize globalne ekonomske kriza zbog koje se fantazija o spavaćoj sobi proširila planetom. “Evropljani me zovu i kažu mi 'Genadi, molim te, umorni smo, nađi rješenje da zaustavimo rat. Zar niste mogli da predate deo teritorije, na primer? Ja im odgovaram: 'Stanite, šta? Ne možemo zaustaviti sveruski mentalitet, jer nije problem samo Putin, on je transformisao stanovništvo u poslednjih 20 godina. Mi smatramo Rusiju kao naše bake i dede koji su ubedili Nemačku 40-ih, fašističkom državom." Ekonomista dobro razumije zašto se pojavljuju sumnje, iako ne opravdava da Zapad upada u zamku. „Rusija je uvek radila veoma dobro sa propagandom“, objasnio je on. “Istorijski napredak mora biti usmjeren ka traženju boljih uslova života i većeg morala. Evropa se inkarnirala u periodu morala, ali se nakon Drugog svjetskog rata navikla na utjehu i borila se protiv svake vrste nelagode novcem ili ustupcima. Zaboravio je lekcije iz Drugog svetskog rata, pa misli da bi bilo dobro da kaže Putinu, uzmi malo Ukrajine i zaboravićemo na sve', požalio se. “Evropa ne čuje da je problem mnogo ozbiljniji. Putin je 2000. godine stvorio problem tamo u Moldaviji. [promoviranje autonomije Pridnjestrovlja] pokretanje trenda: pokretanje kriza koje se nikada ne rješavaju, poput lošeg kirurga koji ne zašije dobro i uzrokuje da se rana zagnoji. Napravili smo problem u Moldaviji, u Azerbejdžanu i Jermeniji, zatim u Gruziji, 2014. u Ukrajini sa Krimom i Donbasom, a sada i u cijeloj zemlji. Zato pitam evropske kolege, šta vi na kraju očekujete?” „Evropa se inkarnirala tokom perioda morala, ali se nakon Drugog svjetskog rata navikla na utjehu i borila se protiv svake vrste nelagode novcem ili ustupcima. “U poslovnom svijetu imamo nešto što se zove upravljanje rizikom. Prije nego počnete poslovati s nekim, morate pogledati njegovu historiju. To se odnosi na Putina: sa poslovne tačke gledišta on je postao nepredvidiv agent i moramo se postepeno oslobađati zavisnosti od njega. Međutim, Evropa je na sve ove godine reagovala obrnuto: kupovala je više. Što se lošije ponašao, više je kupovao”, nastavio je. „Evropa svoje interese stavlja iznad morala i to implicira problem opstanka. On je otkrio da je ruski susjed problematičan i da ima 20 godina da traži alternativne izvore plina, ali je previše ugodno nastaviti kupovati plin iz Rusije. Evropa namerava da plati rešenja, pa pitam svoje evropske prijatelje, kada ćete pregovarati sa Rusijom? Kada Ukrajina okupira more? Kada su Baltici zauzeti? Kada je Poljska okupirana? Kada će staviti moral iznad vaših neposrednih potreba? Za mene je to jedina moguća jednačina.” Osam godina invazije Čižikov zna o čemu govori jer, za razliku od Zapada, već osam godina pati od invazije. “Rat je počeo 2014. godine iako je malo njih sumnjalo da je riječ o ratu. Rođen sam u Donjecku i posećivao sam porodicu svakog vikenda. Početkom 2013. na ulicama su se počela viđati nepoznata lica koja su govorila sa čudnim naglaskom i obučena u stilu koji nije tipičan za tu oblast. Bilo je očigledno da dolaze da izazovu nevolje. Nekoliko mjeseci kasnije, svijet je zaboravio kako je počeo i tako je ruski razgovor o ukrajinskom 'građanskom ratu' uhvaćen u inostranstvu. Kakav građanski rat? To je bila ruska operacija destabilizacije”, žalio je on. Ekonomista poziva Evropu da otvori oči, da odustane od bilo kakvog iskušenja da napravi ustupke i kladi se na integraciju Ukrajine u EU kako bi spasila prehrambenu krizu koju je izazvala Moskva. „Ukrajina je oduvijek bila žitnica Evrope, a željeli smo da postanemo svjetski supermarket ne samo uzgojem već i preradom onoga što je uzgojeno. Vodeći smo svjetski proizvođač suncokretovog ulja, kontrolišemo 52% izvoza, četvrto mjesto u svijetu u sektoru poljoprivrede po proizvodnji žitarica, izvozimo 45 miliona tona žitarica za proizvodnju, pet puta više od potrošnje. 65% našeg izvoza ide kroz luke: svakog mjeseca 4.5 miliona pšenice i drugih žitarica napusti naše luke i to čini druge zemlje zavisnima od Ukrajine, poput Egipta, Indonezije, Bangladeša, Jemena, Maroka… “ “ Cijene kruha su porasle između 20 i 30%, stotine miliona ljudi mogu se suočiti s glađu prema UN-u” Međutim, “Rusija je smanjila vitalni izvoz kako bi zadovoljila svjetsku glad. Cijene hljeba porasle su između 20 i 30%, stotine miliona ljudi moglo bi se suočiti s gladovanjem prema UN-u. Pokušavamo da provučemo žito preko naše zapadne kopnene granice, ali to nije moguće. U novim nalazištima uskladišteno je 2,5 miliona tona nafte. U aprilu mala selidbena kompanija sa kamionima ili vozovima najviše 2%. Zamislite broj mjeseci i kamiona koji su vam potrebni. Evropska logistika nije spremna za toliki obim drumskog tereta iz Ukrajine." Tome se dodaje i naredna berba, koja će biti ubrana za dva mjeseca, ne tako obimna kao prethodne zbog rata “ali predviđamo da ćemo ubrati 70 ili 75% prethodne proizvodnje i to nam ne treba. Problem je što su nam depoziti žitarica već puni i ne možemo ih izvući. Gdje bismo trebali skladištiti novu proizvodnju? Dio EU „Ukrajina će i dalje biti vitalna za poljoprivredu, a EU mora razmišljati o tome kako pomoći Ukrajini, izgradnjom novih puteva i kompatibilnih željeznica koje olakšavaju transport robe. Morate početi ulagati u to što je prije moguće. Potreban nam je agilniji sistem koji izbegava da izazove previše problema za teretne kamione i nove sisteme koji integrišu ukrajinske proizvode. Ali prije svega, da bi se motivirala ukrajinska proizvodnja, potrebno je ulazak u Evropsku uniju. Za šta se borimo? Za budućnost Evropske unije, jer se osjećamo dijelom EU, a to može biti pozitivno za EU. Demonstramos će biti zemlja u sporu za borbu za zajedničke ideale, za umiranje za evropsku demokratiju i za odbranu evropske teritorije od nepredvidivog puta.
