Gest Carlosa Alcaraza označava umornu sreću ili sretni umor. Nalazi se na 36. spratu nebodera na Menhetnu, sa privilegovanim pogledom na krovove Midtauna i kupole pozorišta na Brodveju. Osma avenija prostire se pred njegovim nogama, pješaci izgledaju kao mravi u glavi. On je u vrhu tenisa.
Prije nekoliko sati podigao je Kup US Opena, svoj prvi 'sjajni', i postao, sa 19 godina, najmlađi svjetski broj jedan u historiji. Svima je na usnama. On je zaslijepio grad blistavih. On je učinio da grad koji nikad ne spava ostane budan cijelu noć. I pola Španije. U drugoj sedmici turnira dao je energiju, emociju, spektakl, nezaboravne bodove, povratke, nemoguće trke i mnogo osmijeha.
Pretvoren u svetskog kralja tenisa, razgovara sa ABC-jem i drugim španskim medijima koji su pomno pratili njegove stope u Njujorku. Pojavljuje se uz skinny farmerke, neuf portiva i klasične Jordanke. Prethodne večeri slavio je pobjedu sa porodicom i prijateljima u peruanskom restoranu i to može dodati bod zamora u batine koje je pretrpio na turniru. Ali nije bez osmeha.
Tokom US Opena nije mu bilo teško da prizna da mu je oduvek san bio "da bude broj jedan". Kompliment. Takođe i osvajanje velike pobede, nešto što je odolelo igračima na visokom nivou (najjasniji slučaj, onaj Španca Davida Ferrera). Šta vas sada motiviše? "Igraj protiv Rodžera Federera," kaže bez oklijevanja. "Sada imam malo prilika (Švajcarac već ima 41 godinu i pretrpeo je nekoliko povreda koje otežavaju povratak na najviši nivo), ali to je nešto što bih voleo." Ali Alkaraz staje, razmišlja, gleda u oči i proširuje svoj odgovor s više ambicije. "I mislim da pobedim jednog od velike trojke na grend slemu", trezveno su rekli Rafael Nadal, Novak Đoković i sam Federer. "Uvijek je govorio da da bi bio najbolji moraš pobijediti najboljeg."
Najbolji trenutno je on. Za najboljeg u istoriji, prednjači Nadal, koji je skupio 22 'velika' i koji nije izgubio takmičarsku komoru. Učinili smo to ove sedmice u New Yorku, kada je uvjeravao da mu je draže da Alcaraz ne bude broj jedan, za šta se i on odlučio: „Veće je da nije jer ako ne bih bio ja, nema potrebe da budem licemjer", branio se.
Sada je Alcaraz svoju karijeru inaugurirao brojem 'velika', od kojih ga dijeli velika udaljenost od Nadala.
Da li više volite da Nadal više ne pobjeđuje više, da bi vas mogao približiti?
Ne, ne, ni za šta. Uvijek ću biti ponosan što je Rafa pobijedio 'veliki'. I, očigledno, ako nažalost izgubim na 'Grand Slamu', navijaću za njega da pobijedi. Uvijek ću biti sa Špancem i bodriti Španca. A osvojio sam samo 'veliku', ne osjećam se bliže tome. Za sada ću razmišljati o drugom, da je malo ljudi to postiglo.
Ono što su mnogi očekivali od vas počinje da se ispunjava. Da li se osjećate odabrano?
Ne. Niko ti ništa ne daje, moraš raditi na stvarima. Dostizanje broja jedan nije krevet od ruža, već od patnje. Bilo je i loših trenutaka da se dođe do ovog trenutka.
čega se bojiš?
Kao teniser, plašim se razočaranja. Da razočaram sve svoje ljude. Da ne bude na nivou. Kao normalan dječak, plašim se mnogih stvari. Po mraku. Takođe nije ljubitelj starih filmova. Pauci. Ima mnogo drugih stvari.
Tamo gdje vas nikada ne vide sa strahom je na stazi, kakva je vaša mentalna priprema?
Od 2019. radim sa psihologom Isabel Balaguer. Ona je jedan od glavnih razloga zašto danas može biti broj jedan u svijetu. Mnogo se poboljšalo zahvaljujući njoj. Tenis je veoma zahtjevan. Sedmicu za sedmicom, cijelu godinu morate biti psihički svježi, znati izdržati pritisak, da vas svi uprte u oči.
Pomaže li vam i van staze? Kako se otvoriti prema ljudima, prema medijima...
Ne, u ovom aspektu pokazujem šta jesam. Ali na kraju postoje i određeni trenuci kada je malo preopterećujuće i daje vam savjete kako se nositi s tim.
Rekao je da ste ponosni što ste Mursijanac i Španac. Da li te zanima politika?
Ne, istina je da ne obraćam mnogo pažnje na to. Kad dođe vreme, videću da li je glasao ili nije. Ali ja sam ponosan što sam iz Mursije i što sam Španac. I kažem to sa velikim ponosom.
Sada pogledajte kuću. Šta radi van tenisa?
Budi veoma bazičan momak. Najosnovnije je ono u čemu najviše uživam. Biti sa pet-šest prijatelja koji sede na klupi, u autu, u kući, pričaju, zabavljaju se, smeju, pričaju anegdote. To me čini sretnim.
