U trenutku pisanja ove kolumne, telefoni čak pedesetak ljudi puše. Neizvjesnost šta će uslijediti na konstitutivnoj sjednici okružnih sudova danas (juče) je potpuna i apsolutna. Narodna stranka je ponovila svoj stav da ne predaje predsjedavanje Zakonodavnom komorom Voxu, ostavljajući izvršnoj vlasti mogućnosti uključivanja članova desničarske formacije, ako se 'in extremis' ne mogu dogovoriti oko niza programskih tačaka i vlada sama, kao što je bila početna namjera Alfonsa Fernándeza Mañueca.
Vox je, preko više tužilaca iu različito vrijeme tokom ovog procesa prije početka ovog zakonodavnog tijela, uvijek jasno stavljao do znanja da želi "ne manje od onoga što je dogovoreno sa Ciudadanosom", odnosno predsjedništvo Cortes-a, potpredsjednika Predsjedništvo Vlade, portparol i četiri ministarstva.
U tom slučaju, politička logika traži, kao i samo javno mnijenje, pakt da se na bilo koji način izbjegne neugodno ponavljanje regionalnih izbora. "Gospodo, razumite se", kao da govori biračko tijelo. I tako, u turbulentnoj rijeci, PSOE gubitnika Luisa Tudanca uzima kisik i stupa na scenu nudeći suzdržanost od kandidature Mañueca u zamjenu za neslaganje s momcima iz Santiaga Abascala na kastiljanskom i leonskom platou. Na kraju, ako sinoć nije postignut globalni dogovor između desnice, od centra do njene najudaljenije strane, oni mogu oživjeti socijalizam. Nevjerovatnije stvari viđene su u posebnom svijetu politike. Niko ništa ne zna, ali svi očekuju da će logika prevladati, ali koja logika? Ona desnog centra i šire, ili dvostranačja koja je dala toliko stabilnosti sistemu u nacionalnim, regionalnim, pokrajinskim i lokalnim područjima? U Madridu vlada nepokolebljivi socijal-komunizam, pa je diskurs borbe protiv ekstremizma bio prvi koji ga je branio i održavao kako bi od kompleksa Moncloa napravio bunker zbog kojeg se smijete Putinu u ruskom Kremlju. Rjesenje? Sutra u 12 u Cortes de Castilla y León.
