Razgovaramo s Pilar Lamadrid kada uživa u uspjehu postignutom u vodama Lanzarotea na prvom međunarodnom događaju klase iQFoil, na kojem je pobijedio jedrenjak iz CN Puerto Sherry, član španskog predolimpijskog tima. odlična solventnost nad najboljim rivalima nove olimpijske discipline. Lamadrid, 25-godišnjakinja i rodom iz Sevilje, priznaje da je donekle iznenađena superiornošću koja je pokazana u vodama Kanara, ali je sigurna da je to plod rada u posljednje dvije godine. A to je da je Pilar jasan svoj cilj i neumorno radi na tome, ne uzalud, trud i odricanje su već dio njenog života, ali i porodice, u kojoj svi veslaju na istu stranu.
Žetva Andaluzijaca u novoj olimpijskoj klasi su iQFoil državna prvenstva 2020. i 2021. godine, četvrto mjesto na Svjetskom prvenstvu prošlog avgusta u Silvaplani (Švicarska) i peto na Evropskom prvenstvu u oktobru u vodama Marseillea. , rezultati koji ga čine vrijednim da bude među 10 najboljih na svijetu.
Počinjemo s njegovim počecima u jedrenju. Zašto jedrenje na dasci?
Počeo sam kao i sva deca u odeljenju Optimist, gde sam imao od 6-7 godina, ali priznajem da mi je to čas koji mi je sve više dosadio, voleo sam jedriti samo po jako vetrovitim danima i da sam mogao da se prevrnem i ispravim brod . A onda, kada sam imao 9 godina, otac mi je dao prvo krilo od 2 metra koje je došlo u našu školu jedrenja na Islantilli da ga isprobam na ljeto. Radilo se o 2 godine, da je moj otac vidio da ću prestati jedriti i dao mi je mogućnost da se takmičim na dasci, jer je osim mnogih drugih vrsta čamaca oduvijek bio jedriličar. I odatle sam se zaljubio u svoj sport, ne samo zbog cjenkanja već i zbog toga koliko je zabavno jedriti na dasci za jedrenje na kojoj si i sam dio daske i jedra... to je nevjerovatan osjećaj sjedinjenja sa priroda.
Jeste li uvijek imali Igre za cilj?
Pošto sam se upoznao u svijetu jedrenja na dasci, vrlo sam često podržavao velike reference: Blanca Manchón i Marina Alabau. Zahvaljujući njima otkrio sam ne samo da su to Olimpijske igre, već da je iz Sevilje moguće biti jedan od najvećih jedrenja na dasci na svijetu i biti poznat u tako manjinskom ali olimpijskom sportu. Tako da su oni bili moj ženski poticaj da sanjam, iako se danas moja vizija malo promijenila, da objasnim. Jasno mi je da su veliki cilj te Olimpijske igre, ali u ovoj prošloj godini sam predložio da budem najveća verzija sebe da budem jedan od najvećih jedriličara na svijetu. Znam da ako ovo uradim, Olimpijske igre idu skoro ruku pod ruku, pa znam da sam učinio sve što je u mojoj moći da izvučem najbolje iz sebe.
Šta je to s novom iQFoil klasom koja je uspjela tako brzo privući toliko mnogo jedrenja na dasci? Mislite li da to ima veze s potragom za emisijom koja je čini sličnom drugim velikim sportovima kako bi se postigla veća difuzija u široj javnosti, ili je to jednostavno pitanje evolucije?
Folija izaziva ovisnost. Ako je to jasno da je na početku bilo malo skrivanja i mnogo nedoumica da li smo zaista bili spremni za ovaj evolucijski korak koji smo smatrali tako velikim. Ali nakon godinu dana na ovom stolu moram reći da se ne bih vratio u RS: X čak i da mi plate. Očigledno je da to nije samo evolucija sporta, već je i mnogo vizualniji i upečatljiviji, jer bez ičega iz Venuta možemo letjeti brzinom od 20 čvorova i sav trud koji ulažemo veslajući po dasci se mnogo više odražava nego na daske konvencionalne.
Jeste li iznenađeni vašom trenutnom pozicijom u razredu na nacionalnom i međunarodnom nivou? Kako vidite sebe u poređenju sa svojim najdirektnijim rivalima? A među njima, recite koje tek treba postići
Istina je da od kada je počela da se takmiči u ovoj klasi, sve je bilo iznenađenja, a prvo i najvažnije je Špansko prvenstvo 2020. gde sam prvi put bila ispred podijuma sa Marinom Alabau i Blankom Mančon u floti. Poslije toga, rezultati prošle 2021. su bili brutalni, nisam zamišljao tako visoko u floti za tako kratko vrijeme, tako da nastavljamo raditi na tome da se penjemo u taj top5. Da, istina je da će se sada 2022. ponovo pojaviti jedriličari koji su bili na Igrama, a koji se nisu takmičili 2021. godine, kao što je Holanđanka Lilian De Geus, pa ćemo ih morati držati na oku. Za generala, najbolje djevojke su u Izraelu, Francuskoj, Engleskoj i Poljskoj, one su čvrste i žestoke jedriličarke koje će dati dosta igre, a mi ćemo biti tu da igramo. Među rivalkama koje treba sustići je naravno i aktuelna nepobjediva svjetska i evropska prvakinja Hélène Noesmoen, za koju se nadamo da ćemo uspjeti iznenaditi ove godine...
Šta mislite o dijeljenju kampanje sa Blanca Manchón? Je li vas njegova odluka da nastavi iznenadila? Vidite li je kao rivala?
Ovo je druga kampanja koju dijelim s njom, ali ovaj put sa malo promijenjenim ulogama, tako da se poznajemo, znamo kako živjeti zajedno i jako se slažemo. Nisam bio mnogo iznenađen njegovom odlukom, jer na kraju nakon 5 godina kampanje... šta je bilo još 3? Sa mamcem nove klase, novih ljudi i folije koja je mnogo zabavnija od RS:X-a. Trenutno je u prelaznom roku, uči da kontroliše dasku sa svim uslovima koji dolaze, ali je i dalje iskusan jedriličar i to će joj pomoći kada prođe ovu fazu. Tako da će se to vidjeti za nekoliko mjeseci!
Hajde da pričamo o tvom treneru, reci mi dve prednosti i dve mane (ako ih ima) da budeš tvoj otac
Profesionalci, koji me savršeno razumiju jer imamo vrlo sličan pogled na život i sport i čija je posvećenost i uključenost uvijek bila i bit će 100%. Nedostatak je što je kad sam bio mlađi bilo dosta svađa jer je teško ne vidjeti oca kada si sa svojim trenerom u vodi i razgovaraju o stvarima s njim. Samo to!
Vaša porodica, poput Manchona, odlučila je promijeniti mjesto boravka iz Seville u Luku kako bi olakšala sportsku karijeru vašeg brata i vašu. Kako to cijenite sada nakon ovih godina? Mislite li da je to bilo ključno u vašim pripremama?
Selidba iz Sevilje u El Puerto bila je najbolja odluka u našim životima i govorim u ime cijele svoje porodice! Ne samo zbog mira koji nam je dao i kvaliteta života bliže prirodi, a ne u bučnom gradu, već i zbog mogućnosti da plovimo svaki dan u sedmici. Bez ovog koraka, niko od nas trenutno ne bi bio ovdje, jer jedrenje samo vikendom ne dozvoljava vam da se posvetite i napredujete u ovom sportu. Tako da odavde hiljadu puta zahvaljujem El Puerto de Santa María što nas je dočekao tako raširenih ruku!!
Reci mi kakav je normalan dan u tvojim sportskim pripremama
Običan dan počinje dobrim doručkom i 2-satnom seansom u teretani. Po povratku kući vraćamo se snage, koristimo priliku da vidimo i analiziramo ciljeve vodenog dana i takođe smo udarali u vodu oko 2 sata. Ali dan se tu ne završava, na povratku iz vode analiziramo video zapise koje smo snimili o vodi i proučavamo na čemu možemo raditi za sljedeći dan. Možda je ostalo malo vremena za odmor, ako ima valova onda surfamo ili ako ne malo za čitanje knjige ili samo opuštanje. Večera u krevetu za ponavljanje sljedećeg dana!
Zamislite da ste sada sto posto posvećeni pripremi, ali koliko dugo vidite sebe u ovome?
Dok moje tijelo, moj um i moj džep to ne mogu podnijeti. Jasan mi je cilj, a to je da budem na vrhu sveta, kada vidim da je to neodrzivo ili da sam vec dao sve sto sam morao da dam i pocne da mi oduzima umesto da dodaje...onda Započeću drugu fazu svog života.
Sa kojim računima podrške osim javne pomoći? Da li ste obradili tu temu ili ste u potrazi za sponzorstvom?I u ovom slučaju, i sanjate, s kojim brendom biste željeli raditi?
Hvala Bogu da sam imao pomoć Ellas Son de Aqui – Livinda i Puerto Sherry već nekoliko godina, ali istina je da sam na minimumu... Ovaj sport, samo sa materijalom, čini godišnji trošak jako visokim, tako da da sam u potrazi i zarobljenim sponzorima. Postavljeno da sanjam...pa, stalno sanjam o reprezentativnim brendovima mog sporta kao što su neoprenski brend (Billabong, RipCurl, Roxy...), sportska odjeća (Nike, Adidas, Underarmour...), sportska odjeća (Garmin, Polar , Suunto...)... Ali hej, ako zaista pronađem brend koji dijeli vrijednosti i koji želi da me prati na ovom putu ka Olimpijskim igrama, bio bih više nego zadovoljan!
Konačno, zamislite da to postignete i stignete u Pariz… kome biste posvetili olimpijsku medalju?
Mojoj porodici, bez sumnje: mom ocu što nam je od malih nogu unosio ovu bubu u tijelo, taj san koji je on sam započeo i nije mogao dovršiti; mojoj majci što je rekla da ovom ludilu i što je naš sponzor i menadžer broj 1; mom bratu Armandu što je podneo toliko toga iz lude porodice i mom bratu "blizancu", Fernandu, što me je svaki dan gurao da budem bolji nego juče. Također i mom radnom timu: Jaimeu, našem fizičkom treneru koji je vjerovao u naš projekat od minute 0 i našoj psihologinji Maríi, što je od nas napravio pravi tim, kao i što nam je pomogao da imamo jak um. I naravno svima koji mi svakodnevno šalju poruke ohrabrenja i podrške, kojih je mnogo više nego što sam ikad mogla zamisliti!
