Najvažnije je prvo posaditi kako je to normalna veza, jer kod većine parova to nije baš poznato. Pa, sumnja se javlja u više životnih situacija, u ono što je unutar normalnosti "Da li preterujem? Da li radim kako treba? Da li je normalno šta mislim, šta zahtevam...?" Ne samo u vezi i u suživotu se javljaju sumnje i greške u ponašanju, već i na individualnom nivou u našem svakodnevnom životu. Nemojte mi reći da u mnogo prilika u svom životu, pogotovo ako imate određenu osjetljivost (hladno ništa, nula zabrinutosti), niste interno sumnjali u odluku, mišljenje... koje će donijeti, razmišljajući šta bi drugi uradili na tvom mestu.
Ali u paru koji ne zna dobro šta je normalno, idealno, minimalno, može nas naterati da pređemo granice ponašanja i/ili da se složimo da ih oni sa nama prelaze, relativizujući ih, a ta relativizacija bi se izvršila pre svega iz dva razloga, ili zbog toga, nepoznavanja baš dobro granica normalnosti („Ne znam baš dobro da li je ono što mi radi normalno ili to vidim na preuveličan način“) i drugi razlog za relativizaciju je da se potopljeni i potčinjeni emocionalnom zavisnošću u kojoj će se sve što mislite "promjeniti, to je privremeno, to je zbog njihovog umora, imaju dosta karaktera, govore mi jer im je stalo..."
Ja, koji mnogo govorim o veličanstvenoj intuiciji, to je uvek prisutno ako ono što se dešava u datom trenutku, način približavanja drugog prema nama, ponašanje drugog prema nama, ako bilo šta da se desi izaziva unutrašnje nezadovoljstvo i to dolazi do nas sa nelagodom, tu je na delu intuicija koja nas stavlja u realnost da ono što se dešava ne bi trebalo da bude tako. "Tijelo govori, srećom, samo od sebe, a da ga vi ne uzmete u obzir", a to je intuicija, "ona koja misli ili osjeća za vas bez vaše racionalizacije"
„A šta je normalno u paru?“, pitaće se mnogi. Mogli biste se svađati, imati problema, ne razgovarati jedni s drugima, ljutiti se i odatle, šta god da ispadne? ….Pa i da i ne, a ako postoje razlike, normalno je u načinu na koji se te razlike i problemi postavljaju, u stavovima poštovanja kada se govori o temi, u tonu koji se koristi, u slušanju sa namjerom rješavanja a ne slušanja s namjerom odbrane, poštovanja tuđeg mišljenja bez osuđivanja, i naravno, ne igranja igrica pogađanja: sigurno to radi za takve, sigurno to kaže za koje, "šta ako"... i tako postaje sve više i više zabrljano, ah! i naravno ne vađenje sranja iz prošlosti.
O svakom trenutku problema, kojih bi trebalo da bude malo ako se radi o zreloj i principijelnoj vezi, uvek treba pričati, uvek, i ne sluteći da će se okrenuti i otići, okriviti vas i prestati da pričate nedelju dana? a ne zelena do…prodaje!!!! Povlačenje riječi i njenog prisustva jedna je od najgorih kazni i psihičkog zlostavljanja, baš kako zvuči. “Ignorišem te i uskraćujem ti bilo kakav pristup meni za rješavanje, pored “ne volim te”, “ne zanima me ništa što imaš da mi kažeš”.
Ovo je toksična veza. Ovakav način argumenata nije normalan (diskutovati ne treba normalno, već dajte mišljenje). Mnogi parovi su se navikli da vide ove načine interakcije između svojih roditelja i ove načine međusobnog razgovora i liječenja djece kod kuće, a očito je da su ta ponašanja naučena, normalizirana i počela s prvim parom koji su imali. I sa sljedećim. Osim što smo paru prenijeli ovo naučeno iz djetinjstva, već unutar para prilagođavamo, usavršavamo i konsolidujemo ova ponašanja potčinjavanja drugog i nedostatka poštovanja i naravno ljubavi. Nešto poražavajuće je odrastanje u razorenoj porodici sa maltretiranjem, patnjom ili viđenjem prema jednom od roditelja. I slično kao da ste bili sa partnerom koji vas je takođe maltretirao. I ima mnogo suptilnosti u tome... da jedan od članova ima neku psihopatologiju, a drugi ne zna kako da se nosi sa njom kao normalno i ona se prelije, ili da osoba koja pati od zlostavljanja također reproducira te situacije zlostavljanja u novom partneru prema drugi, a da nije ravnopravan, naravno, osim ako se to "ne želi izbjeći" relativiziranjem, popuštanjem, pravdanjem... od strane onoga koji pati i koji, naravno, ne razumije ta ponašanja i trpi.
Mi smo reproduktori dobrih i loših iskustava. Najgore je ne dobiti nauk, sam sebe, da unapredi svoje ponašanje u normalnoj vezi, gde ono što treba da bude minimum i glavna stvar je ljubav, poštovanje i divljenje.
Tako je drago zagrliti se samo zato, poljubiti samo zato, poljubac, malo štipanje po guzici u hodniku, pogled i namigivanje, šala, spontani "zgodan", kist ruku, dolazak kući i želja da ga vidiš, pošalje mu poruku sa nekom budalom u toku dana, zavede ga ne sluteći, pričaj o tebi, pričaj o problemima sa saučesništvom, a ne sa prigovorima, podeli trenutke ne tražeći ih, stvori ih da budu zajedno, želiš da budemo zajedno , osjecaj se tako dobro kad si sa njim Oh!!!!!!!! I prelazimo na seks…..najljepša stvar, seks sa ljubavlju, sa poštovanjem i sa smehom. Seks ne treba da služi, niti služi da reši bilo koji problem. U krevetu ništa nije riješeno, samo šminka, kamuflaža, parkiranje i do sljedećeg puta imamo još jedan ovakav i ujedno otklonimo ovaj problem koji smo upravo vratili u torbu prethodnih nagomilanih i neriješenih. Pa, nastavljamo da bacamo kikice i vidimo šta će se desiti…..(fatalno).
Jesam li u toksičnoj vezi? Pa, dok ste čitali, kako ćete sebe vidjeti? S jedne strane, jeste li u normalnoj vezi? (Imam novi kao i posao i kuću. Kako uzbudljivo! Jeste li u interesnoj vezi? Kako se ponašate prema partnerki? Želite li biti s tom osobom? Šta dijelite s njom, trenutke koje ona odluči da ti je ostalo? Ko uvek popušta? Ko se nikad ne opravdava...
Ponekad ima mnogo straha priznati sebi da to nije osoba mog života jer je očigledno da to nije ono što želim i loše se osjećam, ali ponekad opsesivno insistiramo da da, da je ovo loš niz i Nije moguće da se to ne može promijeniti, a mi postajemo tvrdoglavi i patimo i ništa se ne mijenja, i šta više, stvaramo podložnija i ekstremnija ponašanja i tragove za drugoga, da postignemo svoj cilj: da budemo sretan par, i ništa dalje kada nakon nekog vremena niste sretni niti imate ponašanja koja dovode do toga. Ponekad se ne menjaš ni pod pritiskom, a kada se promeniš zbog "straha da ne izgubiš nešto", to traje najviše nekoliko meseci, jer se način postojanja i potrebe ne menja... Malo po malo se vidi kako se vraća na staro i opet počinjemo relativizirati….uuff.
U toksičnom paru, jedan ide svojim putem, i pojavi se kada nešto želi ili kada nema bolju opciju, rade šta hoće ne mareći šta drugi misli ili treba....uvijek postoji razlog, izgovor da se izvučem sa tim ili da se bacim na tebe, a da ponekad nemaš ništa s tim, kao da postaneš dosadan... Njegovi izlivi bijesa i izljevi lošeg mlijeka vas ponekad natjeraju da se stisnete, a drugi vas natjeraju da se suočite i tada onaj otrovni ponovo ima priliku da vas "stavi na vaše mjesto sa nečim zbog čega se osjećate krivim..." Nemate izlaza i tu ostajete jer je on ili ona vaš vlasnik i jasno kažete, da biste izbjegli.
Postoji mnogo načina da budete otrovni, ponekad čisti i drugi sa suptilnostima, u zavisnosti od inteligencije i onoga što se naučilo od ovog zlog bića koje usisava vaše emocije i koje je selektivno ljubazno, privremeno, za "za nešto", i nastavlja da manipuliše ti čak i ako se osjećaš kao kralj mamba dok, da, da?
Teško je ovo vidjeti, pročitati, prepoznati vas u ovome, ali činjenica da to pišem i da ste vi pronašli ne čini ga manje stvarnim, jer znate da se to neće promijeniti. Da da, uzbuđuješ se kada "stvaraš" to sad da, da sada Bog čini da se osjećaš, uzdiže te do maksimalne sreće, možda....ili nepovjerenje i dalje goni, zar ne?
Kao i mi komplikujemo život, što je samo jednom i ponekad teško.
U takvom toksičnom odnosu, selektivno vođenje dobrih vremena u svim evidencijama, zanemarujući ili minimiziranje loših, kojih ima i ima više. Kakav neprijateljski mozak ponekad imamo! Ali to nije glupo i ponekad nas udari po zglobu intuicijom i nelagodom, sa očiglednim... ali ponekad je tako strašno izaći, "usamljenost", promjena, mentalna shema želje i odnos (čak i ako je usran), težak je ali, "to je sranje", pogotovo kada se osjećate podržano i možda ste otkrili "druge svjetove" gdje ono što želite može biti i pomnoženo sa 1000. U stvarnosti, pronaći nekoga drugu osobu ko vas uzbuđuje, olakšava vam da vidite gde ste i da izađete odatle.
Vraćajući se svojoj toksičnoj partnerici, koliko povjerenja osjećate s njom i u nju? tvoja iskrenost ne znaci da je ima, dapace nepostovanje je visestruko, i to ne uvek pred tobom, kada prica o tebi drugima (iza ledja) glume žrtvu jer te trpe ili omalovažavaju, pravdaju se ne biti tu ili ne izlaziti sa tobom jer si takav i takav...i dobro, on trazi svoje druge planove koji mu nisi prioritet, jer mu nije stalo do tebe, ili su to neophodni planovi i u koje ti ne mozes biti? .
Kada osoba ima nisko samopoštovanje, budući da je otrovna, ona nastoji da se reafirmiše onakva kakva jeste i sa kim god... Ona vas kontroliše, ljubomorna je, zahteva ponašanje od vas iako je njeno drugačije od onoga što ona traži od vas. Ona ne prihvata svoju krivicu, ona je izvlači koliko može prema faktorima izvan nje, pa čak i prema vama. Prvo su njihovi prioriteti ili samo njihovi prioriteti, znajući da ćete popustiti i čak aplaudirati... i nastavio bi sa još mnogo ponašanja…
Kako nepravedna ova mešavina dobrih ljudi sa sebičnim ljudima. Sve za njih, od njih i izvana i za njih... i tu ste svaki dan da pojačate i ugodite njihovom egu... za patološku ljubav i zlo ulazak u vaš život, loš jer većina oboljeli su zaštitnički ljudi uključujući i njega. Samo empatični i dobri ljudi mogu izdržati da budu u toksičnoj vezi kontinuirane manipulacije, već su toga svjesni. Biblijsko pravilo glasi: nula kontakta ili će đavo početi da se zeza čim mu date malo moći.
Imam mnogo lica i razgovora u glavi trenutno dok pišem, a oni koji me pročitaju od onih koji su vodili ovaj razgovor – problem sa mnom, videće i zapamtiti.
Bravo za one koje poznajem, mnoge, koji su izašli odatle, njih i njih…..! osim tvojih "ukrašavanja"... (osmijeh). Da je život mnogo lakši i isplativiji tamo, ili jeste? A ako povrh toga nađeš iskru, neću ti ni reći…..!!!!!!!!
O AUTORU
Ana M. Angel Esteban
