Betty Missiego, baka Evrovizije, ima sve. A ako mu je nešto nedostajalo na polju prepoznavanja, poput kružnog toka sa sunumom, onda to već ima sa 84 godine. Ove subote, dama s kosom od ebanovine će ostvariti svoj san, pored kuće koju je odabrala za svoje mjesto u svijetu, prije deset godina, u Benalmádeni. Pevačica je, povodom ove počasti, dala intervju za ABC, u kojem govori o čulima života. „Kako sam mogao da zamislim toliku sreću? Kad odem, ljudi će me se sjećati kako sam šetao ovim kružnim tokom. Uzbuđen sam. Ima čamac ispred mora.
To more koje sam cijeli život tražio da živim: u moru sam rođen, a u moru živim. Prije nekoliko dana proglašena sam i za ženu godine. Toliko sreće ne stane u moje grudi. Moj život je bio umjetnost, a umjetnica najviše želi da je ljudi vole, da te javnost pamti, pored pjesama, i po naklonosti prema tebi, a ovo priznanje koje mi je dodijelila Benalmádena čini me sretnim i kompletno”, kaže ona. Opštinska korporacija ovog grada na Kosta del Sol želela je da zvanično oda priznanje ovog umetnika koji živi u Benalmadeni od 2012. godine i nosi ime Španije na pozornicama širom sveta, postižući umetničke prekretnice kao što je drugo mesto na Festivalu de Evrovizija 1979. godine, pobedila je na Pesmičkom festivalu u Benidormu i nastupiće na prestižnim mestima kao što je Olympia Theatre u Parizu.
Betty nas u intervjuu koji smo vodili s njom podsjeća koliko je daleko i koliko je blizu taj datum 2012. Fatalna. Živjeli smo u Madridu i druga djeca su nas viđala kako plačemo, ne možeš odgovoriti na tako jak udarac. Tako su promijenili krajolik i oživjeli na Costa del Sol. I ovdje smo ostali. Naša Benalmadena je dala sve”, kaže on. A to je da Beti slavi dva puta, samo ove godine, slavi zlatno venčanje sa čovekom svog života, suprugom Fernandom Morenom: „Svaki dan posvećujemo pesmu jedno drugom. Slavimo ovu godišnjicu, prisjećajući se svega što smo doživjeli u ovih 50 godina, drugog načina života... Ja sa istim muškarcem i on sa istom ženom». Tajna ovog dobrog suživota je misterija za Betty. “Ne mogu vam dati formulu jer je ne znam. Fernando i ja smo se svađali kao svaki par tokom godina. Ali mi smo znali kako da sebi damo svoje mjesto”. Pjevač postaje nostalgičan kada se prisjeti tog festivala mira u Valjadolidu 1971. godine, na kojem je upoznao "najsmješnijeg Seviljanca na svijetu". “Od tada se nismo razilazili. Pored moje bolje polovine, to je moj savršeni dodatak. Bili smo na mnogim mestima i uvek sam imala mir da je moj suprug proveo celu moju umetničku karijeru i da nikada nisam morala da brinem ni o čemu”, dodaje ona. Ironično, sada na svoju Zlatnu godišnjicu on nam kaže: „Naša veza je bila predosjećaj, onog dana kad smo se upoznali pjevao sam pjesmu iz svoje zemlje, koja je govorila nešto poput, dođi u moje mračne ruke, dođi biću koje te voli. "voli... A pošto se Fernando preziva Moreno, mislio je da improvizuje za njega i vidi, već pedeset godina zajedno".
“Benalmadena mi je dala sve”
Njegov drugi ja, Fernando, pisao je za Betty pjesme velike sadržajnosti za ono vrijeme koje je tada teklo: 'Imaj svog sina' ili 'Tvoj prvi obrok' bili su primjeri ovoga. “U Argentini i nekim drugim zemljama došli su da ih zabrane. Moje pesme govore sve to: senzacije devojke kada se pogleda u ogledalo i otkrije svoju seksualnost, rađanje želje, prva menstruacija…”, kaže ona.
covid i bez majmuna pozornice
Betty je svjesna da je uspješan lik. Ali nikad je nije zanimala slava ili podjele. „Gle, nikad nisam volela da budem žrtva, niti heroina. Volim da moj rad bude prepoznat; ali nikad me nisu zanimale slava i podjele, a kamoli prodaja svoje intimnosti ili bola, nije me bilo briga za jeftin novac. Velika dama serije je dirnuta kada se prisjeti bastiona koji održavaju njen način postojanja: „Postoji savjet koji mi je majka jednog dana dala: 'ne zasnivaj svoju sreću na suzama druge žene'. Otac mi je dao i još jedno veoma mudro sjećanje: 'Ženska čast je kao čaša šampanjca koja se zamagli kad je dahom prineseš ustima. To sve govori”.
Betty Missiego na Evroviziji 1979
Diva iz Kuska ima sjajno sjećanje na 84 godine: „I to što te Covid malo uznemiri. Prošao sam i sad niti mirišem niti imam nepce. Jako se bojim ove fermentacije i jedan sam od onih koji ne skidaju masku.” Još jedno njeno dijete sada prolazi kroz bolest: „Moje troje djece me je već učinilo prabakom, imam dvoje praunučadi i sedmoro unučadi. Slučaj u tački. I svi vole da rade 'La, la, la' baki”. A to je da je Betty oduvijek živjela svojim postojanjem, pritida u visokom ključu. Jedna od njenih tetaka je bila operska pevačica, ostali rođaci su svirali instrumente i pevali na porodičnim okupljanjima, "a najlepše je što su to svi zajedno radili, a muzika nas je uvek spajala". Otkako je napustila scenu 2015. godine, Beti je vodila veoma pun život: „Iskreno da vam kažem, nemam scensko odelo. Nastavljam da pevam za svoje prijatelje iu posebnim prilikama koje mi duša traži. Na primjer, ove subote kada budu postavili sjenicu otpjevaću dvije pjesme. I ponekad se uživim u emisiju koja me zabavlja, kao da sam učiteljica u parodiji za Netflix u jednom da sam dio 'puča' u seriji La casa de papel i mnogi ljudi su me vidjeli.”
Covid je prošao. Sada niti mirišem niti imam nepce”
Chanel i Evrovizija
Betty je išla po plesačicu. Ali da je uspjela u svijetu baleta, nikada je ne bismo otkrili na Eurosongu, generaciju za generacijom: s vremenom joj dajete odgovor zašto se to moralo dogoditi. Hvala Bogu da sam imao glas i moj kante je bio moja umjetnost”. I sa ovima, Peruanka, vrlo sigurna u sebe i svoju pjesmu, otišla je u Jerusalim da sve ospori. Pevačica je nastupila u Španiji 1979. godine na Pesmi Evrovizije gde je zauzela drugo mesto. Potvrdio je da je jedan od velikih favorita, do te mjere da je vodio glasove do posljednjeg trenutka, kada je historijskih dvanaest bodova španskog žirija zaključilo Izrael kao pobjednika festivala. „Evrovizija mi je bila veoma važna, otvorila mi je veliki svet zabave i bilo je to nezaboravno iskustvo, pored ljubavi koju sam dobio“. Sada kada izađe na ulicu, ljudi i dalje stoje ispred njega i pjevuše mu: "...Kad bi svi napravili pjesmu koja govori o miru, koja govori o ljubavi...". Nakon četrdeset i dvije godine, ljudi su napravili himnu na njegovu temu i pjevali mu je s ljubavlju i poštovanjem: „Pogledajte stihove, kako je dragocjeno u ovim ratnim vremenima kada se sve moglo izliječiti ljubavlju. Već tog dana u Izraelu je bilo nešto drugačije u atmosferi. Dakle, Evrovizija je bila nešto drugo. Šta je bio moj uspeh? Bilo je raznih komponenti, od haljine koju sam nosila, frizure te velike kiće, djece koja su me pratila koja su bila simpatična, muzike tako privlačne, da je sad i moji unuci pjevaju... bilo je svega pomalo. Beti je svjesna da Evrovizija više nije ono prošlogodišnje takmičenje na kojem su porodice stajale ispred televizora i olovke u ruci, navijale su da pogode pobjednika. „Volim da stavljam eurofanove, poklonio sam im se prije nekoliko godina na gej paradu, rasplakali su me. Oni nastavljaju da čine Evroviziju sjajnom. Za mene je privilegija biti okružen mladim ljudima zbog kojih osjećaš život sa više energije”, prokomentarisao je.
Tokom intervjua, pitali smo Beti o Šanel, pevačici koja će ove godine predstavljati Španiju na Evroviziji: „Pa, vidi, ne volim je. Dobro je, veoma je lepa, fantastičnog ritma kao Kubanka. Neka nam donese uspjeh. Kažem da pjesme moraju biti pjevuševe i privlačne... Samo to kažem." Umjetnica ne koristi društvene mreže, ne voli ih: „Moj muž je zadužen za sve to, štaviše, ja čak i ne otvaram kompjuter; Ako moram nešto da saznam, on mi to pošalje, tako da to internet glasanje ne znam ni kako ide. Scenska mađioničarka je pre mnogo godina odlučila da se povuče i ostane u Benalmadeni, gde oseća da je još jedna, u zemlji koja nikoga ne zaboravlja: „Da se ponovo rodim, ponovo bih se posvetila muzici. To je moja profesija i moja osećanja. Za ceo život."
