Visoki dužnosnik iz Ministarstva ravnopravnosti izvršio je pritisak na biznismena Nicolu Pedrazzolija da zaposli novinara Saúla Gordilla za direktora digitalnih novina 'Principal'. Radnica je osudila svog menadžera da ju je seksualno napao one noći kada su slavili božićnu večeru kompanije. Vrlo ozbiljnu priču o djevojčici, koja je optužila svog direktora i bivšeg direktora Catalunya Ràdio, Saüla Gordilla, da joj je dirao intimna mjesta unutar suknje i gaćica, brzo su demantovane slike koje su snimile sigurnosne kamere sobe Apolo, gdje je radnje koje se navode u pritužbi treba da se dese. Mnogi katalonski novinari - također istražni sudija, koji drži Gordila na slobodi i bez mjera predostrožnosti - mogli su vidjeti neobrađene slike kako ih je prikupila policija i jasno potvrditi da nemaju nikakve veze sa pričom podnositelja žalbe.
U izjavi pred sudijom, navodna žrtva je u četvrtak navela da ne želi da podnese pritužbu, da su joj roditelji, čuvši njenu priču, takođe preporučili da to ne čini zbog nedoslednosti, ali da je osjećao se "pritisnutim" i preplavljenim od strane Quiquea Badia, glavnog urednika digitala, koji je imenovan za direktora kada je Gordillo smijenjen.
Badija je devojku povezao sa Karlom Val, njenom partnerkom, advokaticom specijalizovanom za feministička pitanja. Kako ne bi ostavio tako očigledan trag, preusmjerio je slučaj na advokata Noemija Martija, ali je Vall bio taj koji je organizirao odbrambenu strategiju i medijski linč Gordila. Vall je medijski terminal za Podemos, vrlo aktivan na društvenim mrežama i blizak ministarstvu Irene Montero. Prema onome što je ispričao Nicola Pedrazzoli, referentni dioničar 'Principala', optužba za violu iz ministarstva zahtijevala je da Gordillo bude iznenada otpušten.
Mossovi, koji su odmah vidjeli slike, nisu dali vjerodostojnost pritužbi i nisu uhapsili Gordila, suprotno onome što su nekoliko dana kasnije uradili sa bivšim igračem Barcelone Danijem Alvesom. Na slikama, koje nisu montirane, kako sugerira okolina podnositelja žalbe, može se vidjeti kako djevojka flertuje i pleše sa Gordilom, neprestano tražeći i nalazeći kontakt sa optuženim. U jednom trenutku, režiser stavlja ruku na njeno dupe na tri-četiri sekunde, a da devojka ne prestane da pleše sa njim ili napravi bilo kakav gest neodobravanja ili gađenja. Naprotiv, nastavlja da zadovoljno pleše u ritmu muzike iu jasnom saučesništvu sa osobom koju sada optužuje da ju je napala. Da nastavimo, dok devojka traži piće za šankom, okrivljeni je dodiruje stomak i na sekundu - računajući - drži ruku u visini njene vagine, a da ni na koji način, kako se navodi u pritužbi, ne stavlja svoju ruku u njeno donje rublje, a još manje da “mastubrira klitoris”. Na sve to, devojka ne samo da ne izražava nikakav zamer, već zato što joj se to dopada, jer nastavlja da pleše sa njim u istoj prostoriji, pa čak i u drugoj, gde predlaže - po Gordilu - da ode u toalet. da završi posao, čemu se okrivljeni protivi. Slike nemaju audio, a iako se vidi da se vodi kratak razgovor, a gestovi obojice odgovaraju izrečenom, ne postoji način da se to provjeri pa je to samo verzija optuženog, bez znajući da je žrtva .
Nakon nekoliko sati, zgrožena Gordilovim odbijanjem, djevojka se pretvorila u flert u seksualnom napadu koji se ni na koji način ne može vidjeti na slikama niti zamisliti.
U drugoj pritužbi, slike su jednako jasne. Saul Gordillo se dugo može vidjeti kako razgovara sa podnosiocem žalbe, koji ne pokazuje znakove da je jako pijan ili drogiran. Kada se njegovi saputnici ponude da je odvedu kući, on kaže ne i ostaje sa Gordilom da ćaska i pije piće, zavaljen tačno na pult "ljubičaste tačke" diskoteke. Jedina neobična stvar koja se vidi na slikama je da kada režiser ode u toalet, devojka prilazi drugom dečaku, kojeg uopšte ne poznaje, i nakon kratke razmene utisaka, druži se sa njim bez izgovor ili izgovor. Razmjena tečnosti se završava prije nego što se Gordillo vrati, koja ne zna za taj čin, i napušta diskoteku sa podnositeljicom žalbe da bi je otpratila kući. I na slikama snimljenim u diskoteci i napolju, oboje se vide kako hodaju bez znakova alkoholnog trovanja, a još manje podvrgavanja hemikalijama. Kada podnosilac žalbe dođe u svoju kuću, otvara vrata i prvi put udara ključem. Prema priči Mossosa, on ulazi na portal "nasmejan" i čak pravi gest da se ljubazno pozdravi sa svojim saputnikom - iako ne dolazi da sipa. U svakom slučaju, njegovo ponašanje i smirenost nisu kao osobe pod uticajem droge ili koja je upravo silovana.
Mnogi katalonski novinari vidjeli su slike iz sobe Apolo i svi su privatno izrazili svoje ogorčenje u kojoj mjeri su u suprotnosti s pritužbom. Niko od njih - niti od njih - nije izašao da pokaže svoja lica i objasni svoju privatnu ogorčenost sa istom snagom kao što su osudili Gordila kada je žalba objavljena. Neki od ovih novinara su plakali kada su nasamo vidjeli slike, shvativši koliko su bili nepravedni prema novinaru, čija se pretpostavka nevinosti naravno nije poštovala. Katalonsko novinarstvo ima problem sa slobodom. Isto kao i Katalonija, i zato su katalanizam i društvo uopšte postali nezasitni sakupljači poraza. Novinarstvo koje se radi u Kataloniji je ideološko, sektaško, viktimizirajuće i vrlo kukavički. Neki novinari su odbili da vide slike jer smatraju – a da ih ne vide – da širenje difuzije ima za cilj da kriminalizuje žrtve. Gordillov advokat, Carles Monguilod, u četvrtak je nakon izjave njegovog klijenta pred sudijom da "u mojoj skoro 40 godina profesije nikada nisam vidio slike koje tako odbijaju žalbu".
