Mikolajevska poštanska apoteka je više bunker nego bilo šta drugo. Slike na zidovima zamijenjene su drvenim letvicama koje ublažavaju udar, a vojnik naoružan AK47 provjerava pasoše. Rat mijenja sve, pa i poštansku službu.
Nakon što smo prošli sve kontrole stigli smo u kancelariju Yehora Kosorukova, direktora regionalne poštanske službe. Iz njegovog ureda možete vidjeti gradski vojni aerodrom, poprište teških borbi između ukrajinskih i ruskih trupa. Otvara prozor da nam pokaže mjesto i soba svijetli. Otvara ga izdaleka i kada pogledamo napolje podseća nas: „Pazite, ispred može biti snajperisti“. Zatim je izbjegao prozor i objašnjava nam zašto je odlučio da ostane ispred pošte.
U Ukrajini je poštanska usluga ključna za neke dijelove zemlje. “Ima mjesta gdje nema prodavnica, ali postoji pošta. Prodajemo ulje, toalet papir, čarape…” kaže Jehor. Štaviše, oni su zaduženi za isplatu penzija. Bez njih bi život u nekim gradovima bio mnogo teži.
Od 330 do 15 radnika
Kritičan posao usred rata koji je nastavio da radi čak i pod ruskom vatrom. U zgradi je ranije radilo oko 330 ljudi, ali od izbijanja rata ostalo ih je samo 15.
Neki radnici su pretrpjeli posljedice neprijateljskog napada, a na dostavnim vozilima nalaze se tragovi pucnjave ili udarca gelera. U zgradi u kojoj se nalazimo možete vidjeti efekte projektila, poput rupe na krovu u dvorištu. „Ne žalim se, samo ti objašnjavam“, kaže on.
Uprkos svemu, Kosorukov odbija da ode. „Ja sam menadžer kritične infrastrukture. Imamo misiju ovdje i kapetan mora posljednji otići”, kaže on.
Od nošenja faktura i poštanskih usluga do dronova i kamera za noćno snimanje
Ne samo da je rat utjecao na njihovu rutinu, već i na sadržaj paketa. Izdavanje bankovnih računa zamijenjeno je vojničkim naočalama za noćni vid. Ono što su nekada bile božićne čestitke sada su dronovi koji će nositi granate za borbu protiv Rusa.
Telefon zazvoni i on nam pokazuje ekran: satelitsku sliku ukrajinskih službi odbrane na kojoj su otkrili ruski projektil. Svojom putanjom ide prema Mikolajevu. Mi šutimo, a Jehor gleda u nebo. Minut šutnje koji reditelj prekida frktanjem, koluta očima i pravi gest meditacije. “Tišina”, kaže dok nastavljamo hodati prema izlazu u njegovoj pratnji. „Ne volim tišinu, čini me nervoznim“, kaže on prije nego što se oprosti.
