Adrián Ben i Adel Mechaal, dva španska osvajača medalja na Evropskom prvenstvu u Istanbulu, i dalje su nosili zastavu oko vrata kada su se našli licem u lice u prostoriji za dodjelu nagrada, mjestu gdje sportisti čekaju svoj red da odu na podijum. Zagrlili su se i čestitali uslovima prije nego što su požurili do mobilnog telefona Mechaalove supruge, kolegice atletičarke Emine Hatum, da gledaju finale na 60 metara s preponama. Zajedno su uzvikivali od bijesa zbog pada Enriquea Llopisa. I podigli su ruke na glave kada su vidjeli da ćebe pokriva scenu u kojoj su doktori pazili na nepokretno tijelo Gandije trkača. Povezane vijesti Standardna atletika Nema bijesa zbog nezainteresovanosti Llopisovih rivala nakon njegovog brutalnog pada Javier Asprón Niko od finalista nije izrazio zabrinutost za stanje Španca uprkos činjenici da su bili nepokretni i bez svijesti nakon trke Ta slika je ona koja je i danas trajno u očima navijača i samih saigrača preponaša, najgori mogući epilog za prvenstvo koje je bilo i rezultatski ostro. Španija je završila trinaesta na tabeli medalja i osma po broju finalista. Njegovi najgori brojevi od Evropskog prvenstva u Pragu 2015. i mali bokal hladne vode nakon dobrih osjećaja koji su mnogi sportisti koji su otišli praznim tokom zime ostavili na čekanju. Bilans nije dobar, a prvi koji je to prepoznao je Raúl Chapado, predsjednik španskog saveza, koji čeka na ABC čim sleti u Madrid: „Bilo je to jako nesrećno prvenstvo. Počeli smo sa bolešću Saula Ordonjeza, pa sa povredom Iñakija Kanala… Nismo jedina zemlja kojoj se stvari dešavaju, jasno je, iako se Quiqueov događaj konačno desio… Naježili smo se. Osjećaj je veoma gorak." Desktop kod Slika za mobitel, pojačalo i aplikaciju Mobilni kod AMP 4000 kod APP kod Vrijeme je za analizu kako bismo pronašli razloge za ovaj pad. Postoje sorte na listi. “Mislim da je ukupni rezultat nepravedan,” objasnio je Adrián Ben, jedini koji je osvojio džekpot. “Bilo je loše sreće. Toliko četvrtih mjesta... Moglo je biti još nekoliko medalja. Stav je bio veoma dobar." Šampion na 800 govori o udarcima u stativu Jesúsa Gómeza i Esther Guerrero na 1.500, Loree Ibarzábal u ženskoj 800 i dvojice Óscar Husillosa, jedan sam, a drugi zajedno sa ostatkom štafete 4×400. "Uvijek dajem primjer Mohameda Katira na Svjetskom prvenstvu u Oregonu", kaže Chapado. “Tamo je prvo kolo prošao za stotinku i na kraju osvojio bronzu. Zamislite šta mijenja rezultat. Ono što razlikuje uspjeh od neuspjeha su mali detalji. Na vagi su i izostanci. Neki prisiljeni, kao što je poraz Asier Martíneza u posljednjem trenutku, ali mnogi dobrovoljni, poput samog Katira, koji je tri sedmice ranije oborio evropski rekord od 3.000. Nestali su i Mario García Romo, Mariano García i Maribel Pérez. Bilo je čak i izostanaka sportista koji, čak i ako žele da budu u Evropi, neće moći da odu zbog kriterijuma konkurentnosti RFEA. Najflagrantniji slučaj je Pablo Torrijos. Troskokaš, koji je na svom prvom zimskom takmičenju skočio 16,44, pao je 11 centimetara ispod minimuma. Ali s tom ocjenom, koju je vratio nakon povrede i koju bi sigurno nadmašio u Istanbulu, bio bi šesti na Evropskom prvenstvu. „Sjaj medalja nije jedina referenca, to je bilo veoma nesrećno prvenstvo“ Raúl Chapado, predsednik RFEA „Nismo bili tako konkurentni. Imao je malo ličnih rekorda, moramo biti veoma zahtjevni prema sebi”, priznaje predsjednik Saveza. „Ali takođe ne želim da budem nepravedan. Sjaj medalja nije jedina referenca. Sportisti su isti koji su u posljednje dvije godine osvojili desetak medalja i napravili najbolji Svjetski kup u dvije decenije. Stvari neće uvijek ispasti onako kako mislimo. Uvjeren sam da ćemo se u Budimpešti sa svim našim zvijezdama, a nadam se da su svi zdravi, vratiti na nivo”. U glavnom gradu Mađarske neće biti namjernih izostanaka, a Thierry Ndikumwenayo i Ana Peleteiro, dvije velike prednosti, pridružit će se tome ako sve prođe kako treba. Biće to poseban ispit.
