Tayyip Erdogan je na vlast u Turskoj došao s obećanjem da će islam vratiti u srce političkog i društvenog života Turske, a za samo dvije decenije plodovi tog napora vidljivi su u mnogim sferama. Sve to bez potrebe za modifikacijom Ustava, koji i dalje ima isti sekularni stil koji je Mustafa Kemal, Ataturk, osnivač republike, osmislio prije sto godina.
Džamije i islamski bicikl
Jedna od najsimboličnijih islamističkih mjera koje je poduzeo Erdogan bila je ponovno pretvaranje Aja Sofije u Istanbulu – do tada muzeja – u džamiju i prisustvo prvom činu muslimanskog bogosluženja u prvobitnoj kršćanskoj crkvi. Prije tog datuma, 1. avgusta 2020., i nakon 17 neprekidnih godina na vlasti, lider Partije pravde i razvoja (AKP) promovirao je stvaranje 13.000 novih džamija u Turskoj, prema podacima Uprave za vjerska pitanja.
Iza novih džamija njihova simbolična posebnost: ona Camlia, koja gleda na Bosfor na azijskoj obali Istanbula, najveću u Turskoj; i novi podignut na trgu Taqsim u tom gradu, okružen spomenikom posvećenim laiku Ataturku, 'ocu Turaka'.
Prva autentično islamistička mjera koju je Erdogan preduzeo, čim je došao na vlast 2013. godine, bila je ukidanje zabrane nošenja islamskog vela u vladinim uredima, što je jasno sekularna i prozapadna mjera koju Turska ima od pada Otomansko carstvo. . "Mračan period se bliži kraju", izjavio je tadašnji premijer Erdogan 2013. kada je objavio da je upotreba vela ponovo dozvoljena.
Jedan od ciljeva lidera AKP je da „izgradi generaciju religioznih ljudi“. U tu svrhu su uskrsnute škole Imam Hatip, u kojima se izučava islam, koje pružaju visok procenat – između trećine i četvrtine – obrazovnog programa. Erdoganova vlada je također zabranila proučavanje Darvinovih evolucionista u srednjoškolskim predmetima, jer je suprotno islamu.
Alkohol je zabranjen Kuranom, a Erdogan – koji je vatreni musliman – poduzeo je mjere za suzbijanje njegove prodaje i potrošnje: povećani porezi, ograničenja reklamiranja, zabrana da se pije u javnosti u nekim regijama. Jedna od najklasičnijih grafika osnivača zemlje, Ataturka, umjesto toga mu je poklonila čašu 'rakija' u ruci.
vojne čistke
Vojska je od 1960. intervenisala na način da ruši vlade koje su izašle iz okvira sekularnog Ustava, koji jasno uspostavlja razliku između države i religije. Erdogan je preživio pokušaj atentata 2016. godine, a od tada se u Turskoj sudilo stotinama oficira za navodni zločin planiranja njegovog svrgavanja.
Pored unutrašnje kontrole, Erdoganov režim je Turskoj vojsci pružio obilne eksterne aktivnosti kako bi uklonio bilo kakvu antiislamističku političku prevrtljivost. Turske snage, pod njegovom komandom, intervenisale su i nastavljaju da to čine u sukobima u Iraku, Siriji i Libanu. Erdogan se svijetu islama predstavio kao 'šampion islamske stvari', posebno onih koji su zainteresirani za većinsku sektu, sunitsku.
Što se tiče socijalne politike, turski predsjednik ne krije svoju konzervativnu viziju uloge žene u društvu, u skladu s muslimanskom tradicijom. Plakat ga je predstavio u kampanji na ulici, a "ne u kuhinji kao žene", "šamar" na izborne snimke njegovog rivala Kilicdaroglua koje je snimio u njegovoj kuhinji. Međutim, Erdoganova socijalna politika po drugim pitanjima – kao što je otvoreno protivljenje abortusu ili homoseksualnim brakovima – nije u pravom smislu islamistička jer također pripada kršćanskom ili hebrejskom moralu.
